Od rudarskog hleba živi oko 22.000 rudara koji 6. avgust obeležavju sećanjem na štrajk iz 1903. u Senjskom rudniku. Rudarski zahtevi i tada i sada su isti – veća bezbednost i bolji materijalni položaj.
Milenko Baltić gotovo dve i po decenije za život zarađuje u jamama Ibarskih rudnika. Trenutno, jedini u svojoj četvoročlanoj porodici.
“Voleo bih svako da uđe samo da siđe u jamu da pogleda kako je dole. Ništa nije mehanizovano, radimo, znači, što kažu, sa lopatom i sa krampom. Kako pre su radili stariji, tako i mi mladi radimo”, priča Nikola Erac, pomoćnik kopača u Ibarskim rudnicima.
Stariji su lakše dolazili do unapređenja, kome se nada i Nikola. Ali ga neće biti bez prijema novih rudara. Trenutno, u Ibarskim rudnicima radi 400 zaposlenih. U najboljim danima bilo ih je duplo više.
“Iz godine u godinu se broj radnika smanjuje, što uzimanjem socijalnih programa, što redovnim odlaskom u penziju. Rude ima. Kažem, eto, fali radne snage i dobre volje da Ibarski rudnici rade”, navodi Ivan Jevtović, poslovođa provršinskog kopa Ibarskih rudnika.
Oni već decenijama meštane Ušća i okoline uspevaju da zadrže u rodnom kraju.
Ivan Jevtović dodaje da oko 80 odsto porodica živi od plate Ibarskih rudnika.
Milinko Baltić smatra da bi se i mesto ugasilo ako se rudnik ugasi. “Bezmalo, Ušće ne bi ni postojalo”, kaže Milinko.
Nikola Erac nije oženjen, ali planira. “Firma treba da radi, ako bude radila, biće i porodice, biće i svega”, kaže Nikola.
Sa tom nadom, autobusom nadograđenim na kamion, koga rudari od milošte zovu cirkus, odlaze iz jame “Tadenje”.
Izvor: RTV