U prošlosti su paganski narodi verovali da duhovi žive u drveću, a da kucanjem po drvetu ljudi mogu zatražiti pomoć dobrih duhova ili oterati zle.
Bilo da ste sujeverni ili ne, sigurno ste makar jednom u životu kucnuli u drvo. To nije poznato samo u našoj kulturi, već i u regionu, ali i širom sveta!
Uobičajeno je praznoverje da ljudi kucaju o drvo kako bi prizvali sreću ili pak odbili nesreću. Ipak, dok je izraz “kucati o drvo” poznat tek od 19. veka, čini se da nema univerzalnog dogovora o tome kako je nastao.
Jedno objašnjenje dolazi nam od Kelta, koji su verovali da duhovi i bogovi žive u stablima. Takođe, to je mogao biti način iskazivanja zahvalnosti za sreću koju čovek ima.
Međutim, neki istoričari i istraživači smatraju da je kucanje o drvo noviji fenomen. U svojoj knjizi “Zov igrališta” (The Lore of the Playground), britanski folklorista Stiv Raud prati istorijski razvoj dečje igre iz 19. veka pod nazivom “Tiggy Touchwood”, vrstu igre u kojoj su igrači imuni od toga da su uhvaćeni kad god dodirnu komad drva poput vrata ili stabla (popularne žmurke kod nas).
“Budući da je igra bila zamišljena da pruži ‘zaštitu’ igračima, gotovo je sigurno da je ona izvor savremene praznoverne prakse kucanja o drvo”, objašnjava Raud.
Bilo kako bilo, ovaj običaj se toliko ustalio kod ljudi, da je postao svakodnevica.
Autor: nsuzivo.rs
