Video igrice imaju važnu ulogu u simulaciji realnih situacija. Koriste se za osposobljavanja hirurga za laparoskopske zahvate, obuku vozača i pilota, a u novije doba i za upravljanje dronovima.
Ovo se posebno odnosi na akcione video igrice koje imaju kompleksne 3D postavke, uključuju ciljeve koji se brzo pomeraju, pojavljuju se i nestaju, s potrebom pažnje na uglovima ekrana, sadrže puno bespotrebnih i nevažnih objekata, iziskuju od igrača stalno prebacivanje između visoko fokusirane i visoko distribuirane pažnje i donošenje brzih, ali i pouzdanih odluka.
Takve igrice imaju pozitivne učinke na sposobnost percepcije, usredsređenost i pažnju, sposobnosti takmičenja i vizualizacije. Njihov učinak na kognitivne sposobnosti je jači čak i od učinka mozgalica.
Pojedine video igrice se ciljano koriste u rešavanju nekih problema u stvarnom svetu. Tako su npr. igrice poput Tetrisa pokazale pozitivan učinak kod slabovidosti i disleksije.
Uz sve pozitivne učinke, ne sme se smetnuti s uma opasnosti igranja video igrica, pogotovo dece i adolescenata u razvoju. Američka akademija za pedijatriju preporučuje da se deca i tinejdžeri služe zabavnim medijima (što uključuje video igrice) do dva sata dnevno. Previše igranja može dovesti do razvoja zavisnosti ili do težeg vraćanja u stvarnost iz sveta igrica.
Autor: nsuzivo.rs
