Za nekoliko novosadskih ulica, najstarijih u gradu, kruže legende o njihovim nastancima. Jedna takva ulica je i Zlatne grede u samom centru.
Vojvodinu su tokom proteklih vekova zahvatale strašne poplave, ulivajući strah u kosti stanovnicima. Ne samo nadošlom vodom, već i preteći bolestima i glađu.
Velika poplava zadesila je Novi Sad 1838. godine. Zato za Ulicu Zlatne grede važi jedna legenda- voda Dunava nije mogla da “dobaci” do nje, jer se prostire duž najviše tačke. Upravo u toj sigurnoj ulici na svet su došla dva znamenita Novosađanina, Đura Daničić i Jovan Jovanović Zmaj.
Đorđe Popović je rođen u kući novosadskog sveštenika i bio je radoznao i bistar dečak. Kada je Đorđe porastao, obrazovanje je nastavio u Bratislavi, Pešti i Beču, kako bi postao pravnik. Međutim, Đorđe kreće stranputicom, ponesen nečim što će se kasnije nazivati jugoslovenstvo. Đorđe Popović menja svoje ime u Đura Daničić 1847. godine. Zaslužan je za to što danas koristimo i pišemo slovo (grafemu) đ, umesto dotadašnje dj. Takođe, njegova zasluga je i prevođene Starog zaveta.
Za Jovana Jovanovića Zmaja se kaže da je pisao najlepše stihove, a smatra se i rodonačelnikom pesništva za decu. Tokom života napisao je preko 450 dečjih pesama. Njegova ljubav prema deci pretočena je u stihove koji se i danas uče i recituju. Zmaj je bio lekar, pesnik, ali i prevodilac. Prevodio je sa mađarskog, nemačkog i engleskog jezika. Bio je urednik i izdavač dečjeg lista Neven. U Novom Sadu jedna od gimnazija nosi njegovo ime, a iza nje se nalazi upravo Ulica Zlatne grede.
Ivona Karan
Kuća slike broja 13 koju ste postavili je očajnom stanju spolja i iznutra. Dotična vlasnica inače operska pevačica sa 2 mlade ćerke,zapostavila je kuću pri manjoj kiši otpada fasada a unutrašnjost je vlažna izbija kroz 2 zida komšijama pored i drži nekoliko pasa koje niko neizvodi. Službe znaju u gradu i ništa. Sramota.