Претрага
Претрага
Close this search box.

Dva novosadska VELIKANA rođena su na današnji dan! Jedan je pisac na čija dela nismo ravnodušni, drugi je bio najmlađi gradonačelnik u istoriji Srpske Atine (FOTO)

Foto: Privatna arhiva

Na današnji dan 1826. godine rođen je Svetozar Miletić, a 109 godina nakon njega rođen je Danilo Kiš. Ovi velikani doprineli su da se Novi Sad upiše u srpsku, evropsku i svetsku istoriju.

Miletić- porodičan čovek stvoren za narodnog vođu

Pisac, novinar i najmlađi gradonačelnik u istoriji Novog Sada, ima svoj spomenik u centru grada, imena škola širom Srbije nose njegovo ime, kao i mesta. Racionalni i visokoobrazovani Svetozar Miletić slovi za borca za slobodu i kao gradonačelnik je u škole u Novom Sadu uveo srpski jezik i ćirilicu kao zvaničan jezik, ali i institirao da unutar same Vojvodine svi narodi imaju pravo da se izražavaju na svom jeziku.

Foto: nsuzivo.rs/Pavle Pejić

Njegovo obrazovanje, politika, reformacija, advokatura, pisanje, nije moguće staviti u jedan tekst. Obrazovao se na nemačkom, a na nagovor svoje majke i poznatog novosadskog advokata, odlazi u Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu, današnja Jovina gimnazija. Jovan Hadžić, osnivač Matice srpske i književnik, za Miletića je govorio da je najbolji đak kojeg je gimnazija ikada imala. Svetozar Miletić kasnije postaje počasni član Matice srpske.

Bio je moralan i porodičan čovek, koji je idealizovao funkciju braka, porodice, a kasnije će tadašnje novine, za koje bismo danas rekli tabloidi, pokušati da naruše njegov ugled pišući da je odlazio u javne kuće i kafanskog čoveka. To nisu uspeli za njegovog života. Triva Militar pisao je da je Miletić bio rođen i stvoren za narodnog čoveka i političkog vođu. Narod mu je verovao i odanost koju je dobijao davala mu je snaga da zalazi u narod i da ga vodi sa sobom.

Mural Svetozaru Miletiću na Limanu; foto: nsuzivo.rs/Pavle Pejić

Borba na život i smrt sa austro-ugarskim režimom

Kao i u svakoj, i u ovoj borbi bio je potreban duh borbenosti koji je imao upravo Miletić. Bio je nepomirljiv, istrajan i neumorno je vodio svoj narod u borbi protiv austro-mađarskog režima. Svojim listom “Zastava” podizao je duh naroda, usađivao mu veru u bolju budućnost.

Sa svojim saradnicima želeo je da od Novog Sada napravi kulturno i političko stacište vojvođanskih Srba. Njegova ideja da se Srbija i Crna Gora prvo oslobode od turske vlasti, pa onda i od Habzburške monarhije, prešla je i u druge srpske krajeve. Njegov glavni “pomagač” bila je omladina, koju je predvodio Jovan Jovanović Zmaj, Kosta Trifković, Laza Kostić.

Miletić je dva puta služio kaznu zatvorom, a njegovo tamnovanje je teško palo i njemu i narodu. Iz drugog tamnovanja je pušten 1879. godine, a za njega se već govorilo da je duševno oboleo. Dočekan je pesmom Zmaja i stihovima:

To je Srbin više moći,

Duše čiste kao krin;

To je onaj, za kim poći,

Mora svaki srpski sin!

Njegov sedamdeseti rođendan proslavljao se od Čikaga do Sibira, sa svih strana omladina se udruživala i tražila da se Miletićeva dela objavljuju i da se kupi “narodni dar osedelom i obolelom narodnom velikanu”.

Pred sam kraj svog života, preselio se u Vršac, kod sina Slavka Miletića, koji je bio “praktični” lekar, i vreme provodio sa svojim unucima Svetozarom i Milanom. Preminuo je 4. februara 1901. godine, a njegovi posmrtni ostaci su iz Vršca preneti na Uspensko groblje, gde se skupio silan narod.

Velikan srpske književnosti Danilo Kiš

“Prve čulne impresije mog detinjstva potiču iz Novog Sada, koji se nalazi na nekih sto kilometara južnije od Subotice, niz Dunav. Mirisi, ukusi, boje. Miris kestenovog cveta, ruže u vazi, kamilice, očeve cigarete, kolonjske vode na vratu moje majke, čiste krevetnine, mokraće, mušeme na stolu, kafe, sapuna, začina, kožne trake na očevom šeširu, sedišta fijakera, železničke stanice, apoteke, praznog kupea prve klase, remena za podizanje prozora u vagonu, kožnog kofera.”

Tako je Kiš pisao o Novom Sadu, u koji se preselio 1937. godine, sa roditeljima i sestrom, iz Subotice.

Foto: fotodokumentacija Arhipelaga

Kiš je postao esejista, dramski pisac, prevodilac sa francuskog, ruskog i mađarskog jezika i slovi za jednog od najvažnijih pisaca u istoriji srpske književnosti.

Njegove prve knjige – kratki romani Mansarda i Psalam 44 – objavljene su u istim koricama, kao zajedničko izdanje, 1962. godine, a napisao je i romane: Mansarda: satirična poema (1962), Psalam 44 (1962), Bašta, pepeo (1965), Peščanik (1972).
Knjige priča: Rani jadi: za decu i osetljive (1969), Grobnica za Borisa Davidoviča: sedam poglavlja jedne zajedničke povesti (1976), Enciklopedija mrtvih (1983) i Lauta i ožiljci (posthumno objavljene priče, 1994) važe za neke od najvažnijih knjiga srpske književnosti.

Danilo Kiš preminuo je u Parizu, 15. oktobra 1989. godine. Sahranjen je u Beogradu, u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

nsuzivo.rs

 

Tagovi:

0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare

Povezane vesti