Претрага
Претрага
Close this search box.

Za jednu zimu Srbija na ruskom gasu uštedi više nego što je za 22 godine dobila od EU

Koalicija koju čine prozapadna opozicija, NVO, mediji i evropski političari tvrde da će Srbija propasti bez EU. Nijedna njihova tvrdnja ne može da prođe ni najpovršniju analizu istinitosti.

Piše: Milorad Bojović

Naјveća dezinformacija koja već 22 godine kruži Srbijom jeste da će bez para Evropske unije Srbija propasti! To tvrdi prozapadna opozicija. U širenju manipulacija pomažu im prozapadi mediji sa sedištem u Srbiji, prozapadne nevladine organizacije i evropski političari. Oni neprestano ponavljaju da je Evropska unija najveći finansijski partner Srbije. Od 2000. godine, do danas, EU je, kažu oni, obezbedila obezbedila Srbiji finansijsku pomoć od 3,6 milijardi evra. Cilj? Pomoć Srbiji da da se pripremi članstvo u EU. Na račun toga, koalicija koju čine prozapadna opozicija, NVO, mediji i evropski političari traže da Srbija uvede sankcije Rusiji, i tako sačuva svoje finansije. Sve to zvuči lepo, ali nijedna njihova tvrdnja ne može da prođe ni najpovršniju analizu istinitosti. Prostom računskom operacijom utvrdi se da bi Srbija samo za jednu zimu bez ruskog gasa izgubila 4,8 milijardi evra. Dakle, za samo šest meseci, izgubila bi 1,2 milijardi evra više od celokupne pomoći Evropske unije. Za 22 godine, koliko traje finansijska pomoć EU, ukupni gubitak Srbije iznosio bi 105 milijardi evra. Pod uslovom da sankcije prema Rusiji potraju. Odnosno, ukoliko Evropa ostane kod stava da joj je isplativije da kupuje skupi američki, umesto jeftinog ruskog gasa. Istovremeno, EU je najveći zajmodavac Srbije sa odobrenih 4,3 milijarde evra kredita. Prozapadna opozicija zna ove činjenice. Ali ih ignoriše. Njen izričit stav da Srbija nema budućnost ako ne uvede sankcije Rusiji, nije koristan za Srbiju. I, da se razumemo, nisam evroskeptik. Niti rusofil. Moja naklonjenost istini veća je od romantične naklonjenosti ruskoj duši, i opčinjenosti zapadnoevropskim liberalnim pragmatizmom. Politička ekonomija i politička etika počivaju na činjenicama. Svaki drugi uvid je lišen racionalnosti. Stvar je krajnje jednostavna. I Srbija i Rusija imaju svoje ekonomske i strateške interese. Imaju ih i Evropska unija i Amerika. S tim što Rusija za razliku od EU i SAD ne traži da se odreknemo ni političkog, ni ekonomskog suvereniteta, ni teritirijalnog integriteta. Rusija nas ne primorava da kupimo njen gas i naftu. Dugačak je red zemalja koje bi da zauzmu našu povlašćenu poziciju. Jeftin gas i jeftina nafta su naš izbor. Osnova naše ekonomske stabilnosti. Skupa nafta i skup gas su iracionalni luksuz, koji ne plaćaju funkcioneri Evropske unije, već građani država članica. Briselski oligarsi imaju ogromne plate, skupe automobile, luksuzne kuće i stanove, i nije nemoguće da su za sebe obezbedili alternativne izvore energije. Prosečan Portugalac, Italijan, Francuz, nemaju tu mogućnost. Kao ni Srbija. Fali im para. Zato je saradnja s Evropskom unijom sve samo ne pragmatična, ma koliko se trudili da dokažu da ćemo prokockati svoju budućnost ako ne prihvatimo ponudu EU. Pitam se kakva nas budućnost čeka kad se odreknemo jeftinog, a prihvatimo skupi gas? Gde ćemo da nađemo pare da ga platimo? Ko će nam ih pozajmiti? I pod kojim uslovima? Evropska investiciona banka? Evropska unija? Vlade država članica? SAD?

 

Da se razumemo, nisam evroskeptik. Niti rusofil. Moja naklonjenost istini veća je od romantične naklonjenosti ruskoj duši, i opčinjenosti zapadnoevropskim liberalnim pragmatizmom. Politička ekonomija i politička etika počivaju na činjenicama. Svaki drugi uvid lišen je racionalnosti

 

Naslućuje li se ukrajinski scenario u toj evropskoj zabrinutosti za srpsku budućnost? Što više vojne pomoći dobija od Zapada, Ukrajina je sve manje u vlasništvu Ukrajinaca. Svaka milijarda u tenkovima, raketama i bombama, biće, kad sve prođe, konvertovana u vlasništvo nad rudnicima, elektranama, zemljom, vodom, hranom. To nije ništa novo. SAD su ušle u Drugi svetski rat samo zbog reparacija. Bajer je sve do kraja 20 veka bio u vlasništvu američkih banaka. Je li to plan? Da nas primorate da kupujemo gas po 2.000 dolara i da naše dugove konvertujete u gruntovnice! Da postanete vlasnici naše elektroprivrede? Rudnika? Zemlje? Šta sadrži vaš paket dobročinstva? Šta to Srbija dobija? Koje povoljnosti? Kad bismo s jeftinog prešli na užasno skupi gas, grejanje više ne bi plaćati 50, već 250 evra. Struja bi morala drastično da poskupi. Računi nam više ne bi iznosili, dve, tri, pet hiljada dinara, već pet do deset puta više. Pošto struja i gas pokreću privredu i hrana bi koštala pet ili 10 puta više. Ali, mi čak ni tu hranu nećemo moći da kupimo, jer ćemo sve što zaradimo trošiti na gorivo, gas i struju. O ovome treba da misle građani svaki put kad čuju tvrdnje opozicije da neuvođenjem sankcija samo gubimo. I treba da se zapitaju šta gubimo, ako smo za 22 godine od EU dobili manje nego za jednu zimu u trgovinskom odnosu s Rusijom? Premise su jednostavne. Da bismo verovali evropskim zvaničnicima treba da nam obezbede jeftiniji gas od Rusa. Jeftiniju naftu. Da nam garantuju da će u slučaju Kosova uložiti veto u Ujedinjenim nacijama i Savetu bezbednosti. Da ponude čvrste garancije da će sprečiti članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama. Obavežu se da će se boriti za teritorijani intgritet Srbije. Pošto već 22 godine slušamo iste izgovre, trpimo iste pridike, ista neispunjena obećanja, možda možemo stvari da postavimo drugačije. Pošto je očigledno da je njima više stalo do naših para, nego građanima Srbije do njihovih dvostrukih aršina, možda bi mogli da ih razuvere tako što će nas u Evropsku uniju primiti bez uslovljavanja. Bez pretnji i ucena. Nekad se bolji rezultati ostvare pristojnošću, nego zavrtanjem ruke. Razlika između dobrovoljnosti i prisile treba da bude suština vrednosti na koje se EU poziva. Srbija je, to je sasvim sigurno, deo Evrope. Proverite.

Autor je stučnjak za odnose s javnošću i narodni poslanik

EU je od 2000. godine, kažu evropski političari, obezbedila Srbiji finansijsku pomoć od 3,6 milijardi evra. Kupovinom skupog gasa Srbija bi ostala bez 4,8 milijardi evra. Dakle, za samo šest meseci, izgubila bi 1,2 milijardi evra više od celokupne pomoći Evropske unije

Tagovi:

3 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare
Gost
SNS Uzivo
14.10.2022 20:50

Sutra je protest u produzetku Patrijarha Pavla zbog parcele predvidjene za park koja se prodaje za gradnju visespratnice.

Gost
Mile
14.10.2022 22:15

Ovo je jako površno napisan tekst, uzete su u obzir samo donacije. Kada se priča o investicijama, to nema veze sa donacijama.

Gost
SNS Uzivo
22.01.2023 09:29
Odgovori  Mile

Njegovi tekstovi su i inace poznati kao temeljni i objektivni 🙂

Povezane vesti