Претрага
Претрага
Close this search box.

Besplatna projekcija filmova u okviru Art bioskopa CK13

Foto: CK13

Art bioskop CK13 organizuje ciklus filmova “3 sobe” – filmovi ogromne dramske energije sabijene u malom prostoru – filmovi koji nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.

Kako ostvariti čistoću aristotelijansko-klasicističkog ideala jedinstva suštinskih elemenata drame – i to na filmu: dramske akcije, vremena, mesta? Filmska umetnost, možda najreprenzentativnija umetnost XX veka, odgovara tome izazovu već malo posle sopstvenih početaka, u vreme svog prvog zlatnog doba, dvadesetih godina prošlog veka. Nemačka vajmarska kinematografija je ponudila rešenje problema stvorivši tzv. “Kammerspielfilm” – kamerni film, kamernu filmsku dramu. Početkom veka, poznati nemački pozorišni režiser Maks Rajnhart osniva malo pozorište, “džepni teatar”, Kammerspiele, na kome prikazuje intimne drame, uspostavljajući tako prisniji kontakt sa malobrojnijom publikom.

Preuzimajući ideale njegovog kamernog pozorišta, posle I sv. rata, nemačka kinematografija stvara Kammerspielefilm, kao stilski izazov ekspresionistikom filmu. Odbacujući subjektivnost i spektakl ekspresionizma, vajmarski “kamerni film” (ističu se sineasti L. Pik, F.V. Murnau, G.V. Pabst, kao i scenarista K. Majer) naglašava psihološki realizam likova (poreklom iz srednje ili niže srednje klase), kao i “običnost” i banalnost lokacija (sobe, stanovi, hodnici, radni prostori), ali i često ingeniozna mizanscen rešenja (pokretna kamera, osvetljenje, kretanje glumaca u kadru – tzv. blocking kompozicija, krupni planovi itd).

Ogroman je uticaj estetike vajmarskog “kamernog filma” na svetsku kinematografiju – njegova rešenja preuzimana su i kretaivno razvijana sve do današnjih dana. Sa željom da vam prikažemo istorijski kontinuitet svetske kinematografije – a biće to i prilika da se upoznatre sa izvanrendnim filmovima koji vam možda nisu poznati – ponuđeno vam je tri reprezentativna primera recepcije estetike kamernog filma, vitalne sve do naših dana.

Program:

  • Utorak, 16. jul u 20 i 30 časova

Konopac (Rope, 1948), režija Alfred Hičkok; Uloge Džejms Stjuart, Džon Dol, Farli Grejndžer

Jedan od najsmeonijih Hičkokovih formalnih eksperimenata, inspirisan estetikom kamernog filma (ali pomalo, kao i uvek kod Hičkoka i nemačkim ekpresionizmom). Sa ciljem potpunog poštovanja klasičnog jedinstva radnje, vremena i mesta, Hičkok strukturiše film putem desetak dugih kadrova u trajanju do deset minuta, vešto maskirajući prelaze između njih. Pokretnom kamerom nemilosrdno progoni protagoniste, ogoljavajuci ih psihološki i razotkrivajući istinu njihovih odnosa i pobuda – postižući navedenim postupcima veliku koncentraciju i napetost forme, kao i uzornu narativnu jasnoću i snagu.

Ubistvo kao “umetnički čin”, motivisano voljom za moć:
Profesor filozofije, Rupert Kadel (Dž.Stjuart), u jednom predavanju je rekao da je ubistvo za većinu ljudi zločin, a za neke – superiorne – privilegija. Dva prijatelja, Brendon Šo (Dž.Dal) i Filip Morgan (F.Grendžer), njegovi bivši studenti, to opasno teoretisanje svog profesora odlučuju proveriti u praksi. Jedno veče pozivaju u svoj njujorški stan zajedničkog prijatelja koji će im poslužiti kao zamorče, ali lanac događaja krenuće nepredviđenim tokom, na uzbudljiv način, kako je to u filmskoj umetnosti jedino Hičkoku polazilo za rukom.

  • Četvrtak, 18. jul u 20 i 30 časova

Dvanaest gnevnih ljudi (12 Angry Men, 1957), režija Sidni Lamet; uloge Henri Fonda, Li. Dž. Kob, E. G. Maršal i dr.

Jedan od najboljih primera – uz vestern verovatno najautentičnijeg američkog filmskog žanra – sudske drame (“courtroom drama” ili “legal drama”).

Sidni Lamet, proslavljeni majstor psiholških i politički angažovanih filmskih drama (“Zalagaoničar”, “Fail-Safe”, “Serpiko”, “TV- Mreža” i dr.) već u svom prvom filmu postavlja si nimalo lak zadatak – kako formalno i narativno uspelo rešiti priču o dvanaest porotnika sabijenih u malu prostoriju koji jednoglasno moraju doneti presudu kojom odlučuju – u krajnjoj instanci po sopstvenoj savesti – o životu ili smrti jednoga socijalno problematičnog mladića, optuženog za najteži zločin. Dan je veoma vruć i sparan, porotnička soba tesna, oni su umorni i nervozni i ide im se kući. Čini se da je tužilac jasno i nepobitno dokazao na suđjenju mladićevu krivicu, stoga čemu da se više gnjave… sve što bi trebalo uraditi jeste jednoglasno doneti
smrtnu presudu… i potom se razići kućama. Ali jedan među njima, na opšte iznenađenje, ne misli tako i vođen sopstvenim razumom i savešću započinje borbu za život… za svih dvanaest glasova.

Zadatak zaista nimalo lak – no Lamet ga rešava na spektakularan način, izvanrendnim mizanscen rešenjima (uz saradnju velikog snimatelja Borisa Kaufmana), kao i sjajnim upravljanjem
maestralnom igrom glumačkog ansambla (predvođenog Henri Fondom) podižući dramsku tenziju filma do neizdržljivosti. Vrhunski primer kreativne recepcije ideja kamernog filma iz
sredine prošlog veka.

  • Subota, 20. jul u 20 i 30 časova

Pokolj (Carnage, 2011), režija Roman Polanski; uloge Džodi Foster, Kejt Vinslet, Kristof Valc, Džon C. Rajli

“Okrutnost i sjaj, haos i ravnoteža…” – izgovara jedan od likova filma Romana Polanskog, komentarišući monografiju posvećenu umetnosti Frensisa Bejkona… po kojoj će nešto kasnije povratiti!

Duhovita estetička subverzija u stilu proslavljenog stvaraoca nezaobilaznih dela filmske umetnosti poput “Noža u vodi”, “Odvratnosti”, “Rozmerine bebe” ili “Stanara”.

Rasprava između dve porodice, povodom tuče njihovih sinova (u kojoj je stradalo par zuba), održava se u jednom stanu i započinje politički korektno. Ipak, sačekajmo za trenutak… Stvari nisu onakve kako izgledaju…Tenzija će narasti do eksplozije, u kojoj će pomalo u bunjuelovskom duhu, maska buržoaske pristojnosti biti strgnuta, razgolićujući unutrašnju izopačenost i kvarnost… baš kao što je na svojim slikama činio i Frensis Bejkon.

Polanski ostvaruje potpunu kontrolu mizanscena, koristeći se elementarnim sredstvima slike, zvuka i montaže: lekcija iz ekonomije formalnih izražajnih sredstava kojom ostvaruje vrhunsku narativnu tenziju na način velikog majstora filmske umetnosti.
Kammerspielfilm ima još uvek svašta da nam pokaže, kao što uverljivo dokazuje ovaj njegov daleki potomak.

Ulaz na sve projekcije je besplatan.

Autor: nsuzivo.rs

Tagovi:

0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare

Povezane vesti