– Svedoci smo, prvenstveno mi iz profesija koje se bave mentalnim zdravljem, sve većeg porasta mentalnih problema i poremećaja na vrlo ranom uzrastu. Jedan od korena problema, pored savremenog načina života koji nosi manjak vremena, jeste prekomerna i neadekvatna upotreba digitalne tehnologije još u tinejdžerskom dobu. Vreme koje naša deca provode satima ispred ekrana postaje njihov dominantan kontakt sa „realnim svetom“. Tačnije, realni svet je zamenjen virtuelnim – svetom koji ne pruža dodir, zagrljaj, iskonsku emocionalnu vezu. Problem zapravo ne nastaje u adolescenciji, jer upotreba tableta i mobilnih telefona počinje već na najranijem uzrastu, od prve godine detetovog života, pa čak i ranije. Danas bebe u kolicima ili hranilicama neretko ispred sebe imaju postavljen telefon. Rana izloženost ekranima može predstavljati uvod u ozbiljnije probleme kod starije dece, poput agresivnog i antisocijalnog ponašanja, anksioznih poremećaja i poremećaja raspoloženja – istakla je Nevena Studen, psiholog, i dodala:

– Kada je reč o deci predškolskog uzrasta, prve posledice izloženosti ekranima uočavaju se kroz različite aspekte psihomotornog razvoja – govor, socio-emocionalni razvoj, razvoj fine i grube motorike, kao i kroz pojedine aspekte kognitivnog razvoja, pre svega pažnju i koncentraciju. U praksi se neretko susrećemo sa problemima poput izostanka govora ili kašnjenja u njegovom razvoju, mucanja, poremećaja pažnje i koncentracije, hiperaktivnosti, nedostatka socijalnih veština, neadekvatnih emocionalnih reakcija, nerazvijenih sposobnosti brige o sebi u skladu sa detetovim uzrastom i slično. Sve više raste broj dece predškolskog uzrasta sa različitim problemima i poteškoćama zbog kojih nisu adekvatno spremna za polazak u školu.
Na koji način roditelji mogu da prepoznaju rane znake potencijalne zavisnosti od ekrana?
– Preporuka je da detetu do druge, pa i treće godine, telefon ne treba da bude opcija za slobodno vreme ili zabavu. Nažalost, praksa pokazuje drugačiju sliku. Ekran je postao „jeftina dadilja“ mnogim roditeljima, a posledice takvog pristupa brzo počinju da se ispoljavaju. Prvi znaci kod deteta, koji nisu dijagnoza već signal da roditelji treba da promene navike i po potrebi potraže stručnu pomoć, jesu: smanjen ili teško održiv kontakt očima, slabije interesovanje za igru i socijalnu interakciju, fizička aktivnost detetu postaje dosadna, dete nema strpljenja da sačeka, teško održava pažnju i koncentraciju čak i na jednostavne zahteve, javlja se neadekvatna emocionalna reakcija, izostanak govora ili pojava neobičnih, nepovezanih reči i rečenica u govoru – ističe Studen.

– Radionice se organizuju tri puta mesečno. Budući da je razvoj dece predškolskog uzrasta brz, ali i veoma složen, radionice su podeljene u tri celine. Prva radionica obuhvata razumevanje razvoja deteta u svim njegovim aspektima i značaj roditeljske uloge u odnosu na ulogu ekrana. Druga radionica bavi se praktičnim savetima i pruža roditeljima primenljive strategije, naročito u kritičnim periodima razvoja. Ovde se predstavljaju metode za podsticanje jezičkih sposobnosti, načini na koje detetu možemo pomoći da razume sopstvene emocije kako bi se razvijala empatija, kao i pristupi razvoju emocionalnih veština i samostalnosti do polaska u školu. Treći deo radionice posvećen je najčešćim problemima u dečjem razvoju, njihovom prepoznavanju i načinima tretmana. Kroz sve tri radionice pravi se komparacija – roditelj ili ekran – uz jasnu poruku da ekran ne može zameniti ulogu roditelja u psihomotornom razvoju deteta.
– Radionica u proseku traje sat vremena, nakon čega je predviđeno vreme za zajedničku diskusiju ili, po potrebi, kraći individualni razgovor sa roditeljima. U sklopu naše ustanove postoji i Savetovalište za mlade, koje se svakodnevno bavi zdravstveno-vaspitnim radom, kako u Domu zdravlja „Novi Sad“, tako i na terenu. Tim stručnih radnika – psihologa i lekara – odlazi u osnovne i srednje škole, gde sprovodi različite radionice sa tom populacijom. Mera o kojoj govorimo usmerena je na decu predškolskog uzrasta i realizuje je tim Savetovališta razvojne pedijatrije Doma zdravlja „Novi Sad“.

– U zavisnosti od broja prijavljenih roditelja određujemo i prostor održavanja radionica. Za sada se radionice održavaju u Savetovalištu razvojne pedijatrije, u ulici Zmaj Ognjena Vuka 19. Ukoliko bude veći broj prijavljenih, Dom zdravlja nam je omogućio korišćenje sale koja može da primi oko 30 roditelja.
Grad Novi Sad prepoznao potrebu da projekat preraste u meru
-Mera „Prevencija negativnog uticaja ekrana na razvoj deteta kroz osnaživanje roditeljske uloge“ ranije je bila projekat koji se realizovao kroz deset radionica godišnje, uz finansijsku podršku Grada Novog Sada. Ove godine Grad je prepoznao značaj da takav projekat preraste u trajnu meru. To znači da je pružena značajna podrška kako bi se radionice održavale svakog meseca tokom cele 2026. godine. Uz podršku Grada, mali projekat prerastao je u meru za unapređenje podrške podsticajnom roditeljstvu i ranom razvoju dece.
Da li će se edukacija u budućnosti realizovati i u vrtićima ili drugim ustanovama?
-Postoji mogućnost da se neke od narednih radionica održe i u Školi za trudnice u okviru Gradskog centra za unapređenje reproduktivnog zdravlja. Kada je reč o predškolskim ustanovama na teritoriji grada, saradnja je moguća, ali od naredne godine – zaključuje psiholog.
nsuzivo.rs







