Претрага
Претрага
Close this search box.

PRVA SRPKINJA U BOKSU BEZ RUKAVICA: Nađa Milijančević pred početak prvog meča u BKFC-u

Foto: nsuzivo.rs/Pavle Pejić

Nađa Milijančević, dvostruka evropska i svetska šampionka u kik boksu u kategoriji junior, takmičiće se u sve popularnijoj ”borbi golim pesnicama” – BKFC. S obzirom da je prvi meč sve bliži, 17. septembra, otišli smo na jedan njen trening i porazgovarali kako o samoj borbi, tako i o njenim daljim ambicijama.

Dvadesetogodišnja Zemunka, došla je u Novi Sad kako bi trenirala sa jednim od najboljih trenera Mišom Bačulovim. Biće ovo novo iskustvo i veliki izazov za Nađu ali i za njen Ronin Carnage Global Team i trenera Bačulova koji će se po prvi put oprobati u ovoj disciplini.
Foto: nsuzivo.rs/Pavle Pejić

Zašto baš „bare knuckle boxing“ (BKB)?

-Ja se bavim borilačkim sportovima od svoje šeste godine. Ceo život sam pronalazila sebe. Prvo sam krenula sa karateom, onda sam prešla na kik boks, koji sam trenirala 10 godina. U nekom periodu sam radila i amaterski boks. Usput sam trenirala i brazilsku džiu-džicu, MMA. Tražila sam nešto što atraktivnije, što agresivnije. To me je najviše privlačilo. Relativno skoro, prošle godine, otkrila sam „bare knuckle“. Odmah sam se zainteresovala. Tako je sve krenulo…

Koliko je „bare knuckle“ opasnji od boksa sa rukavicama, s obzirom da su prekriveni samo zglobovi?

-Generalno ljudi bi pomislili da je mnogo opasniji, zbog pesnica i posekotina, ali mnogo je manje oštećenje mozga. U klasičnom boksu dođe i do razmene od 200-300 udaraca u borbi. U „bare knuckle-u“ nema toliko udaraca. Više je fokus na pojedinačne udarce, tako da ih je mnogo manje.

Nađu prvi meč očekuje 17. septembra, a ona kaže da ide do pobede; foto: nsuzivo.rs/Pavle Pejić

Jesi li tokom dosadašnje karijere pretrpela neke ozbiljnije povrede ili prelome?

-Na sreću, nisam nikad imala nikakvih preloma, čak ni nosa. Kao što možete da vidite, sve stoji. (smeh)

Ispričaj nam, kako izgleda tvoj jedan klasičan radni dan?

-Moja vojna nedelja, kako ja volim da je zovem, počinje u 7:55 kada mi alarm svako jutro automatski zvoni. Onda sledi doručak, spremanje za trening, zatim odrađivanje prepodnevnog trening. Posle odem na ručak, gde nađem vremena i da odgledam neku emisiju ili seriju ili odradim kućne poslove. Ono što je obavezno nakon ručka je i popodnevna dremka. Nakon nje, sledi drugi trening. Uveče se trudim da izdvojim vremena i provedem ga sa prijateljima.

Koliko vodiš računa o ishrani? Ima li ponekad nekih ograničenja?

-Mi generalno, sve smemo da jedemo. Ali kad dođe vreme skidanja kila, tada je problem. Zato se ja konstantno trudim da držim zdravu ishranu, evo već 2-3 godine.

Nađa trenira dva puta dnevno; foto: nsuzivo.rs/Pavle Pejić

Prva si Srpkinja koja je dobila ponudu od BKFC-a, najjače i najbolje organizacija kada je reč o borbi bez rukavica. Kako je došlo do saradnje i ugovora?

-Ja sam se sama zainteresovala za „bare knuckle“. Potom sam porazgovarala sa svojim trenerom Mišom Bačulovim, da li postoji neka opcija da odigram bar neki meč. Kada je čuo moju želju, rekao mi je jedno veliko „ne“, jer bi borbe bile bez rukavica, što ga je plašilo. Međutim, ja sam znala da moram to da uradim. Misli mi nisu dale mira. Samo sam o tome razmišljala. Znala sam da je to to. Tako da sam sama, poznavajući neke borce, povezala se sa glavim menadžerom BKFC-a i vrlo brzo dobila i najjači ugovor od 5 borbi.

Prvi meč je trebao da bude održan u junu u Majamiju. Međutim, pomeren je za septembar. Zbog čega?

-Imali smo problema sa vizama, zato što je u ovo vreme teško dobiti vizu za Ameriku. Sada sam potpisala ugovor sa jednim od najboljih sportskih menadžera u Americi, tako da je prvi meč definitivno zakazan za 17. septembar, a vize su gotove. Možda i bolje što se ovo desilo, jer ću definitivno biti mnogo spremnija.

Trener Miša Bačulov isprva nije bio za Nađino takmičenje; foto: nsuzivo.rs/Pavle Pejić

Kakva su očekivanja sad mesec dana pred prvu borbu?

-Ja sam sto posto sigurna u ovu priču. Prosto imam taj osećaj kod sebe. Uvek sam imala osećaj pred meč, ali nikad nisam toliko osetila da sam to ja i nikad se nisam u nečemu toliko pronašla kao u ovome. Sigurno ću se boriti do kraja. Do pobede!

Koji je tvoj krajnji cilj u ovom sportu? Gde sebe vidiš za koju godinu?

-Svi me pitaju, kada završiš „bare knuckle“ hoćeš raditi MMA? Uvek odgovorim isto. Ja neću završiti. Ja tu ostajem do kraja, dok ne postanem šampion! I kasnije, dokle god budem mogla da se borim!

Sanja Kužet

Tagovi:

0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare

Povezane vesti