Претрага
Претрага
Close this search box.

Svirao sam s Mišom Blamom, sad elektronika guši sve instrumente, muzičari nestaju, ali, HARMONIKA će PREŽIVETI! INTERVJU, Mića Janković, legenda novosadske muzike

Foto: Printscreen/RTV/YouTube

Dugogodišnji šef Velikog narodnog orkesta RTV-a, dobitnik mnogih priznanja i nagrada, virtuoz na harmonici, Mića Janković govorio je za NS Uživo o svojim viđenjima muzičke scene pre, za vreme i posle korone

Dugogodišnji šef Velikog narodnog orkesta RTV-a, dobitnik mnogih priznanja i nagrada, virtuoz na harmonici, Mića Janković govorio je za NS Uživo o svojim viđenjima muzičke scene za vreme korone, kao i o sopstvenim motivima koji su ga vodili do onoga što je danas. Otkrio nam je i predviđanja, gde vidi solističke instrumente u budućnosti.

Kako posmatrate muziku pre i posle korone?

– Pre korone se zna koliko su moje kolege radile, koliko se kafanski život svakodnevno odvijao. Svedoci smo šta se događalo i tokom korone. Posle korone možda malo teže ide povratak na staro. Ima dosta nagoveštaja i događaja koji nisu mogli da se održe tokom korone, pa su odloženi, kao što su svatovi, zabave, sve ono što je moglo da se pomeri datumski. Sada postoji malo veći pritisak na nas muzičare da se sve odradi, ali i dalje nije
postignut taj nivo posla kakav je bio pre korone.

Kako je korona uticala na Vaš rad?

– Korona na mene nije mnogo uticala. Iz razloga što se ne bavim isključivo muzikom, dosta sam društveno angažovan. Iako takav vid angažovanja ne donosi prihode, pruža drugu vrstu zadovoljstva. Što se tiče nastupa, vodim jedan orkestar već 7 godina u Mađarskoj i sa njim sam u kontaktu. Nije bilo mnogo posla ni tamo kao ni ovde, ali onda kada je mogla neka proba da se održi i kada sam mogao da otputujem, ja sam odlazio za Mađarsku. Sada
je to malo češće otkad je sve ovo počelo da se vraća u normalu. Pokušavamo neke silne programe da spremimo i ta deca koja su bila članovi orkestra su van mogućnosti da pohađaju škole. Probe nisu bile redovne, pa se malo izgubio kontinuitet od perioda pre korone. Ali, normalno, svi se vraćamo u život, pa ćemo se vratiti i mi muzičari.

Smatrate li da će „povratak u život“ smanjiti broj muzičara?

– Ono što ja vidim i primetim jeste da će se broj muzičara nakon ove pošasti, ipak smanjiti. Već se smanjio broj korepetitora u KUD-ovima, jer Kulturno umetnička društva nisu radila, te su bili primorani da pronađu nove poslove. Svi oni koji su mogli da dođu do nekog drugog posla, oni su sve prihvatali, što je moglo da im donese neki novac da prežive.

Dobitnik ste mnogih priznanja i nagrada. Šta vam je bio glavni motiv
da dođete do njih?

– Ja nisam radio da bih dobio nagrade. Moj rad su ocenjivali drugi i oni su me nagrađivali, što je meni veoma drago. Ja se nigde nisam kandidovao ni za jednu nagradu. Mogu da kažem da sam sve estradne nagrade na prostorima Jugoslavije dobijao, dobio sam čak dva puta i estradnu nagradu Srbije. Što je meni veoma drago, dobitnik sam i Zlatne značke Ultraprosvetne zajednice od gospodina Živorada Ajdačića, tako da mislim da sam dobio sve nagrade koje su značajne na našem polju estrade. Na kraju sam dobio i Nagradu za životno delo.

Sa kime ste sve svirali tokom karijere?

– Mogu da se pohvalim da sam svirao sa najboljim muzičarima ondašnje velike Jugoslavije, kao i Republike Srbije. U ono vreme, još kao vrlo mlad, svirao sam sa pokojnim Radetom Ešarevićem, gospodinom Bokijem Miloševićem, sa čuvenim basistom Mihajlom Mišom Blamom, pa dalje sa najboljim gitaristom Borom Visinskim… To su zaista najbolji muzičari onih vremena.

Pamtite li neku anegdotu ili neprijatnost sa nastupa?

– Bilo je mnogo interesantnih stvari na putovanjima, pre nego što se stigne do nastupa. Nastupi su uglavnom prolazili bez većih iznenađenja. Imali smo mnogo lepih događanja posle nastupa, mada je bilo nekih sitnih detalja koji nisu mnogo uticali na kvalitet nastupa. Imao sam problem sa svojim koncert majstorom, kojem se događalo da krene na put bez pasoša ili sa pasošem koji je istekao. Onda smo izvodili „gimnastiku“ da se vrati nazad sa granice, da produži pasoš.

S obzirom da današnja, moderna muzika podrazumeva sve veći prelazak na elektronski zvuk, gde vidite harmoniku u budućnosti?

– Nažalost, istina je da je elektronika postala dominantna. Sada postoje aranžeri koji imaju snimljene kompozicije, tako da sami solistički instrumenti polako gube prostora u nekim orkestrima i u nekim nastupima. Mada, moje mišljenje je da će se harmonika najduže održati, s obzirom da je ona samostalna, da je vrlo važan instrument u svakom orkestru, jer se na njoj svira apsolutno sve. Ako se dobro savlada, harmonika može i sama da nastupa, mada su ostali instrumenti dosta ugroženi i sve manje vidim da se vežbaju i postižu neki nivoi koji su za očekivanje i kakvi bi trebalo da budu. Takvo je vreme. Sve se prebacilo na elektroniku. Ona može da imitira i gudače, i duvače, i harmoniku.

Gde publika može da Vas gleda i sluša trenutno?

– Koncerata nema. Ima nešto malo snimljenih emisija koje su u repriznim terminima, koje sam snimao za RTV. Što se tiče mene samog, mene moji prijatelji zovu. Ja njima sviram male koncerte na njihovim okupljanjima. Sa onima koji zaista vole harmoniku, moramo se uglavnom lično dogovarati.

Sanja Kužet

Tagovi:

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare
Gost
Ivan
29.07.2021 16:49

Drže se topličkog udruženja.

Povezane vesti