Претрага
Претрага
Close this search box.

Od jula država snosi troškove za najugroženije u staračkim domovima

Domovi za stare sve više postaju mesta gde odlaze ne samo najstariji već i mlađi od 64 godine, osobe sa invaliditetom, sa psihičkim poremećajima i dementni.

Najčešći razlozi za smeštaj u dom su siromaštvo i nedovoljna pomoć i podrška u lokalnim zajednicama. Češće se odlučuju za državne domove jer su pristupačniji džepu prosečne porodice, ali i zbog poverenja. Međutim, na mesto čekaju i po pola godine.

Sve je manje osoblja koje neposredno brine o korisnicima. Odlaze u penziju, a negovateljice i medicinske sestre, koje to mogu, zbog bolje zarade napuštaju posao i odlaze u inostranstvo, dok novog zapošljavanja nema.

“Ne možete da organizujete posao ni u smenama. Oni koji su ostali da rade su preopterećeni i mi se zaista nalazimo pred velikim izazovima u ovom trenutku, a bićemo još u većim izazovima u narednom periodu jer smo sve starija nacija. Sve je manje pritužbi na uslove života, jer su srodnici srećni što su uspeli da dobiju mesto u državnom domu”, objašnjava Nadežda Satarić iz NVO “Amiti” snaga prijateljstva.

Privatan dom izbor je za one sa dubljim džepom, što ne garantuje i bolji kvalitet usluge.

“Ne spominjite mi taj dom, to je grozno bilo. Nisam bila zadovoljna, nisam izašla za šest meseci ni jedanput napolje. Bilo je očajno, nisam okusila ni meso, mleko, jogurt, ništa”, kaže Zorka Nikolić.

Domove za stare mnogi vide kao dobar biznis. Otvaraju ih ljudi različitih zanimanja i obrazovanja, ne vodeći uvek računa o kvalitetu i bezbednosti korisnika. Većina privatnih vlasnika, međutim, odgovorno prilazi poslu.

“Ukoliko i postoji neki problem koji bi trebalo rešiti, mi zajedno sednemo, napravimo neki sastanak, porazgovaramo, vidimo šta ih muči i prosto se odmah reši problem. Čak i ako se nešto pojavi, to su uglavnom neke sitnice kojima treba udovoljiti”, napominje medicinska sestra u privatnom domu za stare Jelena Stojiljković.

Direktorka privatnog doma za stara lica Biljana Stanić kaže da su zahtevi vrlo visoki.

“Ponekad oni očekuju da ste usredsređeni bukvalno 24 sata na njihovog srodnika. Teško je, priznajem teško je, ali mi dajemo sve od sebe. Postoje srodnici koji nemaju adekvatnu negu u samoj kući”, ističe Stanićeva.

Nema dovoljno ni socijalnih inspektora. Ipak, tvrde u resornom ministarstvu, zajedno sa inspektorima za rad i zdravlje uspevaju da bar jednom godišnje obiđu sve ustanove.

“Broj socijalnih inspektora je devet za celu Srbiju, ali inspekcijski nadzori se vrše sve češće sada skoro kao pravilo u interresornom obliku. Nema nikakvog popusta ni za koga. U nekim slučajevima se pokreću prekršajne, čak i krivične prijave, ili se jednostavno zabranjuje rad”, objašnjava pomoćnik ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna Miloš Janković.

Kako bi se smanjile liste čekanja, država će finansirati smeštaj najugroženijih korisnika i u privatne domove koji su dobili licencu. Javni poziv najavljuju za početak jula.

Izvor: RTS

Tagovi:

0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare

Povezane vesti