Претрага
Претрага
Close this search box.

Kom Pajtiću verovati? Onom koji je 2013. tvrdio da su protesi napad na demokratiju ili današnjem koji tvrdi da je ulica suština demokratije?

Pre devet godina, današnji dr Pajtić, tadašnji političar Pajtić, tvrdio je braneći svoju fotelju da njegova Pokrajinska vlada neće dozvoliti nikakve “ulične prevrate”. Da su protesti nelegitimni i da vlast legitimitet dobija na izborima. Danas tvrdi da su većinska volja građana i većinska podška koju ima, i koju će imati SNS, nelegitimni, nedovoljni i nezakoniti

Piše: Milorad Bojović

 

Kada sam pre tri meseca napisao da znam da opozicija za izborno popodne sprema proteste kako bi unapred osporila pobedu naprednjaka, svi čitaoci i polovina prijatelja tvrdili su da sam sišao s uma. Da plasiram teoriju zavere! Sada, kad Đilas, Vuk Jeremić i Bojan Pajtić otvoreno pozivaju na organizovanje protesta jedni ćute, a drugi objašnjavaju da mi nije bilo teško da predvidim sled dešavanja. Kažu, nije Pajtićevo, Đilasovo i Jeremićevo zagovaranje nemira i haosa neočekivana rabota. Oni su, vele mi ljudi, navikli da otimaju ono što im ne pripada. Ljudsko sećanje može biti nepouzdan svedok! Zato je arhivska građa nepogrešiv očevidac i nesalomiv štit istine. U zenitu Pajtićeve duge vladavine, 2013. godine, ispred zgrade Pokrajinske vlade, u organizaciju nekoliko NVO, održan je protest pod nazivom “Stop razbijanju Srbije”. Neposredni povod za proteste, kojima je prisustvovalo oko 30.000 ljudi, bila je Pajtićeva namera da se u pokrajinskom parlamentu usvoji Deklaracija o zaštiti ustavnih i zakonskih prava APV. Učesnici su smatrali da Pajtić vodi Vojvodinu u dalju propast. Da je izgubio legitimitet i tražili su da se raspišu vanredni pokrajinski izbori. To su dokazivali time da je DS izgubila poverenje naroda i vlast u svim lokalnim samoupravama. Pajtić se nije branio činjenicama. On je spinovao da SNS želi vlast mimo izbora, upozoravajući organizatore protesta “da se ne igraju vatrom”. S indignacijom je odbrusio da “pokrajinska vlast neće dozvoliti nikakve ulične prevrate. Pokrajinska vlast jeste legitimna jer se legitimnost u demokratskim državama dobija na izborima i većinskom podrškom vladi u Skupštini.” SNS nije imao nameru da Pajtića sruši na ulici, iako je za razliku od današnje opozicije imao uza se 40 odsto građana. Sačekali su i do nogu ga potukli na redovnim izborima 2016. godine. Šta je od 2013. do 2016. radio Pajtić? Svestan da su Vojvođani shvatili da su 16 godina bili varani, povukao se u ilegalu Banovine. Odatle je vladao tiho i spremao svoj rezervni položaj na Pravnom fakultetu, nastavljajući sa politikom upropaštavanja Vojvodine.

Ni profesor ni političar Pajtić nisu u pravu! Oba Pajtića su neprincipijelnost, dvoličnost, i ponižavanje ljudskog dostojanstva izabrali za svoj put. Čemu profesor Pajtić uči decu? Kakvoj etici? Kako će im objasniti kako se ista stvar drugačije tumači kad si na vlasti i kad si u opoziciji

Kako je za devet godina evoluirala politička i pravnička svest dr Pajtića? Pitam se koji od dvojice Pajtića je u pravu? Političar Pajtić koji je 2013. godine bio vlast i kritiku i proteste je doživljavao kao napad na demokratiju? Ili profesor Pajtić koji kririku i proteste doživljava kao vrhunac demokratije? Nijedan! Oba Pajtića su neprincipijelnost, dvoličnost, i ponižavanje ljudskog dostojanstva izabrali za svoj put. Čemu profesor Pajtić uči decu? Kakvoj etici? Kako im objašnjava zašto je predsednik Vlade Vojvodine Bojan Pajtić svesno kršio moralne i etičke norme i zloupotrebljavao vlast da se domogne profesorskog mesta? Kako će im objasniti kako se ista stvar drugačije tumači kad si na vlasti i kad si u opoziciji? Pajtićeva dvoličnost nije slučajna. Ona je glavni temelj politike DS-a i novog Đilasovog DOS-a. Markesov Makondo uništila je bolest zaborava. Pajtićeva obmana koristi zaboravnost građana kao svoj jedini argument. Rezultate izbora uvek je osporavala samo DS i grupacija njoj bliskih stranaka. Vučić nikada nije osporio rezulate nijednih izbora. Čak ni kada je 1996. bilo očigledno da je Milan Milutinović postao predsednik Srbije zahvaljujući krađi glasova. Politika uspeha zasniva se na brojevima. Ako si ubedljivo bolji, niko ne može da te pokrade. Kad ne možeš da pobediš, svoju slabost sakriješ klevetom. Sakriješ se iza obmane o nameštanju izbora, ili iza vakcine. Đoković je još i dobro prošao. Da bi Štefi Graf ušla u istoriju, Monika Seleš je dobila nož u kičmu. Za Nadalovu istorijsku 21 titulu Đokovićeva kičma lomljena je vakcinalnom manipulacijom. Suspenzija broja 1, obavljena je preko izmišljenog razloga o nevalidnosti medicinske dokumentacije o infekciji Kovidom. Đoković je nesumnjivo najbolji teniser na svetu. Da bi bio pobeđen trebalo je nešto snažnije od reketa. Politička laž. Priča s protestima je izgovor. Alibi za loš program i manjak glasova. U izbornim komisijama sede predstavnici svih stranaka. To znači da po istom principu, kojim se vodi opozicija, i građani koji glasaju za SNS-a mogu da se pobune protiv prekrajanja izborne volje. Oni mogu da tvrde da je opozicija pokrala izbore, da izađu na preteste i onemogući poraženu stranu da im, ono što pošteno osvoje na biralištu, otme na ulici, prevarom. Ali neće. Oni ne menjaju mišljenje kao Pajtić i ne uzdaju se u ulične prevrate. Oni znaju da je pobednik onaj koji osvoji više glasova.  Politika se ne vodi na ulici. Ne upravlja se državom na foru. Na trik. Niti se poverenje birača dobija dovitljivim doskočicama. Mora mnogo da se radi. Moraju da se imaju rezultati vidljivi ljudima. Šta god o tome mislili opozicija, njihovi mediji i strane ambasade, Vučić je najpopularniji i najbolje ocenjeni političar, a SNS najjača stranka u Srbiji. Da bi bio pobeđen, potrebno je više od političke obmane.

Autor je stručnjak za odnose s javnošću

Tagovi:

0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare

Povezane vesti