Mnogi pravoslavni Hrišćani proslavljaju 7. januar kao datum Hristovog rođenja, pa tako i oni u Srbiji, regionu ali i nekim drugim delovima sveta. Način proslave i tradicija se bitno razlikuju od države do države iako je proslava na isti datum. Ove nacije se pozivaju na julijanski, kalendar koji prethodi gregorijanskom, prema kome veći deo sveta proslavlja Božić.
U nekim državama samo male zajednice obeležavaju Božić na ovaj datum, a masivnije se 7. januar obeležava ili važi za „zvanični“ Božić u nekoliko država. Jedna od njih je naravno i Srbija. Po tradiciji, kod nas se Badnje veče provodi u spaljivanju hrastove grane, badnjaka, koji je odsečen u toku dana. Uveče, kada padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu.
Mnogi vernici te večeri odlaze na bogosluženje, a prva osoba koja na Božić uđe u kuću, i koja simbolizuje Tri mudraca, naziva se položajnik, i ona dobija poseban poklon.
Rano jutro na Božić, domaćica zamesi testo od kojeg peče pogaču koja se zove česnica. U nju se stavlja zlatni, srebrni ili običan novčić, odozgo se bode grančicom badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić. Kada svi stanu za sto, domaćin zapali sveću, uzima kadionicu, okadi ikone i sve prisutne, nakon čega sledi celodnevna božićna gozba.
Rusija
Ruski pravoslavni vernici se 39 dana pre Božića redovno mole – sve do večeri 6. januara, kada počinju svečane liturgije. Narednog dana, na praznik, porodica se okuplja oko trpeze, na kojoj se, u čast dvanaestorici apostola, nalazi 12 vrsta jela, , uključujući supu od cvekle, ribu i punjeni kupus. Vernici 7. januara idu u crkvu i uživaju u božićnoj gozbi.
Neke domaćice pripremaju i božićni hljeb agnjec – kolač od biskvitnog testa u obliku jagnjeta, koji se preliva belim šećerom. Ovaj kolač simbol je žrtve koju je podnio Isus Hrist.
U nekim mestima, u kojima se drži do tradicije i starih običaja, ispod stola se stavlja snop sijena ili slame, koji predstavlja Hristove jasle, kao i predmet od gvožđa na koji svi za stolom stavljaju noge. Veruje se da tako ljudi čuvaju svoje zdravlje tokom cele godine, jer gvožđe simbolizuje snagu i izdržljivost.
Belorusija
Badnje veče se provodi u jedenju palačinki i ribe na stolu sa slamom ispod stolnjaka. Tradicionalno, božićna večera se služi bez mesa i sastoji se od najmanje 12 ribljih i biljnih jela i gljiva. „Kaljadi carevi“ (Božićni carevi) izvode obred koji uključuje karnevale i narodne predstave u znak obeležavanja Nove godine.

Gruzija
Gruzijska pravoslavna crkva okuplja više od tri miliona vernika. Na dan Božića Gruzijci izlaze na ulice, priređujući tradicionalnu šetnju – Alilo. Oblače tada posebnu odeću i ukrašavaju Čičilaki, njihovu verziju božićnog drveta. Oni čestitaju jedni drugima praznik i najmlađima dele slatkiše. U Gruziji na Badnje veče se čeka da sat otkuca 12 puta, a zatim počinje večera uz tradicionalno gruzijsko vino.
Božićna jelka (čičalaki) napravljena je od mekanog materijala, a njene grane su ukovrdžane. Ponekad se umjesto nje može videti grana lešnika koja je oblikovana kao drvo života i ukrašena slatkišima i voćem. Ipak, sve je popularnija jelka kakva se viđa na Zapadu.
Deda Mraz je u Gruziji poznat kao Tovlis papa („Tovlis babua“ na zapadu zemlje), što bukvalno znači „deda sneg“. Obično je predstavljen s dugom belom bradom, odeven u narodnu nošnju čohu i krzneni ogrtač.








