Još su Aboridžini čajevac koristili gnječeći listove i pretvarali ih u masu kojom bi premazivali rane od povreda, ugriza i uboda insekata.
Još je 1923. godine hemičar Artur Penfold iz Sidneja objavio članak o delovanju ove vrste visokog žbunja u časopisu Britiš Medikal Žurnal. Testirao je delovanje ulja i otkrio da je 11 puta snažnije od fenola, koji je u to vreme bio glavni priznati antiseptik, i da ulje čajevca ne oštećuje kožu.
Čajevac je samoniklo zimzeleno žbunje, koje može da naraste do sedam metara, a i ima ga najviše u Australiji, iako danas postoje plantaže širom planete.
Antivirusna i antibakterijska svojstva ulja čajevca su samo jedno od njegovih prednosti- Takođe, kliničke studije dokazale su delotvornost čajevca kod blagog do srednje teškog oblika akni. Može se koristiti i u otklanjanju peruti.
Eterično ulje čajevca koristi se za sve oblike disajnih infekcija, infektivne upale creva, mokraćne infekcije, kožne infekcije, depresiju i opšti umor, kao preventiva od oštećenja kože kod zračenja.
Autor: nsuzivo.rs