Danas gotovo svi veći gradovi u Evropi imaju neku vrstu šinskog prevoza, bilo da je to tramvaj, metro ili neka druga vrsta gradske železnice. Nekada su i Novi Sadom “trčali” tramvaji. Donosimo vam priču o njima:
Električni tramvajski prevoz kao poslednja reč tehnologije tog vremena, u Novom Sadu uveden je 30. septembra 1911. godine, a prvi tramvaji kupljeni su od Budimpeštanske fabrike “Ganc”. Kasnije su kupovani u Slavonkom Brodu i u Nemačkoj. Uvođenju tramvaja u Novi Sad prethodilo je uvođenje struje godinu dana ranije. Pošto je struja uvedena to je bio glavni osnov za izgradnju tramvajske mreže.
Postojale su sve linije
Širina tramvajskih šina bila je 1435 milimetara, a postojala su dve linije
Prva bela linija vodila je od tadašnje “Futoške kapije” do Ćurčijske ulice (Današnje Temerinske). Postojala je i dodatna plava linija koja je vodila do kupatila na Čeneju. Trasa druge, odnosno zelene linije, počinjala je kod stare železniče stanice, a završavala se na obali Dunava na kraju današnje Dunavske ulice.
Pogledajte galeriju:
Mnogi tadašnji sugrađani tramvaj su smatrali pravim čudom i bili su ponosni što i njihova varoš ima ovakav moderan vid transporta poput velikih evropskih metropola, premda su se neki u početku bunili i bili protiv ovog “čuda”, kasnije su ga prihvatili kao normalnu stvar. Vremenom su se građani privikli i tramvaj im je bio svakodnevna pojava, jedno su se meštani okolnih sela koji su retko svraćali u grad, zaustavljali i u čudu gledali ove mašine
Tramvaj je ulicama varoši išao punih 46 godina sa manjim prekidom pri kraju II svetskog rata kada je bila srušena tramvajska centrala, a ponovo je uspostavljen 1945. godine.
Loše održavanje i neisplativost
Zbog toga što je sistem bio loše održavan i što se praktično ništa nije menjano niti je bilo unapređivano preko 40 godina, te zbog jeftinog dizela i pojave autobusa koji su bili znatno ekonomičniji u to vreme, tramvaj je u Novom Sadu postao neisplativ.
Novosađani su se od svojih tramvaja oprostili 30. septmebra 1958. godine na godišnjicu uvođenja.
Budućnost
Ideja o vraćanju tramvaja na novosadske ulice prvi put je pokrenuta 1991. godine, ali zbog tadašnjeg rata i međunarodnih sankcija o tome se nije govorilo sve do početka 2000-ih godina, kada su se ponovo pojavile priče o uvođenju neke vrste šinskog prevoza.
U prilog činjenici da grad u budućnosti planira gradnju takozvane LRT mreže odnosno mreže lakog šinskog transporta, ide i činjenica da je za nju ostavjeno mesto u planovima grada, pa je tako na Bulevaru Evrope na danšanjem zelenom pojasu planirana trasa ove mreže.
Autor: nsuzivo.rs
Kada je počeo drugi svetski rat, Novi Sad je u tom trenutku posedovao 20 tramvaja i to uglavnom tramvaje tada prestižne marke „Ganc“. U to vreme je posebnu atrakciju grada, predstavljao motorni uskotračni voz, koji je Novosađane prevozio od grada do i sada poznate gradske plaže na Dunavu pod nazivom „Štrand“. Taj mali voz su Novosađani od milja prozvali „Trčika“.