Istaknuto (ARHIVA) Novi Sad

“BRINU ZA HULIGANE, A KAD ONI PRETE VEŠANJEM SRPSKE DECE, ONDA ĆUTE” Tekst novinara iz Zagreba digao region na noge: “Ako hrvatski vojnik ne može da počini zločin, onda ne može ni hrvatski huligan?!”

14.08.2023.
14:57

Hrvatski novinar Tomislav Klauški objavio je u zagrebačkom listu “24 sata” komentar u kojem otvoreno i vrlo kritički govori o licemerju pokazanom od strane onih koji brane pristalice zagrebačkog Dinama, optužene da su u haosu pred utakmicu protiv AEK-a u Atini ubili jednog grčkog navijača. On se pita zašto taj deo hrvatskog društva nije pokazao zabrinutost kada su isti ti huligani otvoreno pozivali na vešanje srpske dece, kao i na napade na druge manjine u ovoj zemlji. On je napravio paralelu sa brojnim ranijim i aktuelnim događajima, uključujući i nedavno trostruko ubistvo u Gradačcu.

Tekst Tomislava Klauškog, koji je podigao region na noge, prenosimo u celini:

“Impresivno je na primeru uhapšenih huligana u Grčkoj pratiti sve veću posvećenost hrvatskih građana, pa i dela političke scene, ljudskim pravima, vladavini prava, poštenom sudskom sistemu, taktičnom postupanju policije…

Posvećenost kakvu nije bilo moguće videti u mnogim drugim slučajevima.

Pogotovo kod onih društvenih skupina koje ti isti huligani napadaju, kojima prete, protiv kojih huškaju, s kojima se obračunavaju.

– Molimo Vas da koristite politički uticaj Vaše funkcije kako bi oni imali pravično suđenje i tretman koji u najvišoj meri štiti njihova ljudska prava, stoji u pismu koje su roditelji uhapšenih BBB-a poslali premijeru Andreju Plenkoviću.

Nažalost, u previše navrata imali smo prilike na javnoj sceni, na utakmicama, na transparentima, na društvenim mrežama, videti kako ti pripadnici Bad Blue Boysa, ali i drugih navijačkih skupina, gledaju na ljudska prava Srba, pa čak i “srpske dece”, kojima prete i na čije vešanje pozivaju.

Međutim, možemo otići i dalje od ovoga.

Ljudska prava za “naše dečke”

Koliko se sada zazivaju ljudska prava u slučaju hrvatskih uhapšenika, toliko se iz tih istih političkih i društvenih krugova ne mogu čuti apeli za ljudska prava nacionalnih manjina, seksualnih manjina, prava migranata i stranih radnika u Hrvatskoj, za prava žena u hrvatskom društvu, a onda i za ljudska prava onih koji su ideološki na suprotnoj strani.

Roditelji huligana, naravno, učiniće sve što mogu kako bi se izborili za povratak svoje dece iz grčkog zatvora. Ali ova grčka avantura naterala je brojne saveznike i podržavatelje navijačkih grupa i huligana da posegnu za vrednostima koje im inače nisu visoko na listi prioriteta.

Radi se, naravno, o političkoj desnici koja govori o ljudskim pravima kad su “naši dečki” u pitanju, pa makar se radilo o dečkima koji su sejali nasilje po Atini, ali nikada o skupinama koje su žrtve tih huligana.

Recimo, o ženama na koje je praktički otvorena “sezona lova” kroz klečatelje koji muškarce pozivaju na “muževnost”, a žene na pokornost, što onda rezultira nasiljem nad ženama: kroz šamaranje konobarice od strane HDZ-ova načelnika ili prebijanje delatnice koja je od šefa tražila povišicu.

Ili kroz ubistvo žene u Gradačcu za koju su mnogi spremni utvrditi da je velikim delom sama kriva za to što ju je snašlo.

Zašto Bad Blue Boysi nisu sami krivi za ono što ih je snašlo u Grčkoj?

“Šta je sa pravima Srba?”

Nadalje, iz krugova koji brane ljudska prava BBB-a ne govori se o pravima Srba, o pravima migranata koje je premlaćivala hrvatska policija i na koje su huškali desničarski mediji, niti o pravima Nepalaca koji su sve češće meta rasističkih i huliganskih napada. A nije se ustajalo ni u obranu ljudskih prava Hrvata u Zambiji za koje se tvrdilo da su transrodne osobe i kroz priču o “švercovanju dece” zapravo zameralo što u hrvatsku državu dovode afričku decu.

Isti Marin Miletić koji sada brani huligane u grčkom zatvoru, nije branio ljude koji su završili u zambijskom kazamatu jer su željeli usvojiti decu. A ne mlatiti tuđu decu.

Nad fudbalskim huliganima nariče se kao i svojedobno nad hrvatskim optuženicima u Haškom sudu, kao i pred hrvatskim sudovima, a da se pritom nikada nisu spominjale njihove žrtve. Ni civili, ni starci, ni žene, ni deca, a ni ratni zarobljenici koje je jedan od hrvatskih osuđenika zavezane postreljao na Koranskom mostu.

Naprotiv, često se optuženike promovisalo u žrtve.

I kao što se govorilo da hrvatski vojnik ne može počiniti ratni zločin, tako se sada kreira stav da hrvatski huligani ne mogu biti krivi za krvavi obračun s grčkim suparnicima. Njih takođe predstavljaju kao žrtve.

Žrtve grčkih huligana, žrtve grčke policije, žrtve grčkog pravosuđa, grčkih sudova, grčkih “ekstremista i dilera” u njihovim zatvorima.

Čak je i predsednik Zoran Milanović dobio packu od grčkih tužitelja i sudaca zato što je doveo u pitanje pravičnost i pravednost grčkog pravosudnog sistema.

Huligana više od usvojitelja

I tako, sva pitanja, sve teme i svi problemi koji muče hrvatsko društvo, a na koje deo građana, politike i javnosti uporno ostaje indiferentan, sada su odjednom zauzeli središnje mesto i postali strahovito bitni kod zaštite uhapšenih hrvatskih huligana.

A važan je i vladajućoj politici: ipak huligana na predstojećim izborima ima više nego uhapšenih iz Zambije.

Nakon svega, bilo bi zaista korisno da svi oni koji danas zazivaju ljudska prava BBB-a to isto učine i u zaštitu onih koje BBB napadaju i kojima prete. Ali i da to učine u zaštitu svih drugih društvenih skupina čija ljudska prava se ugrožavaju, dovode u pitanje ili naprosto ignorišu.

Isto vredi i za promociju naše vladavine prava, našeg sudstva, naše policije, naših institucija, u trenutku dok se izražava velika zabrinutost za stanje tih vrednosti u Grčkoj.

Možda ova borba za huligane i njihova prava postigne makar neki dobar efekat na domaćem planu.

Poput, recimo, izraza solidarnosti Torcide uhapšenim Bad Blue Boysima. Pa neka zajednički ubuduće promovišu ljudska prava svih, a ne samo njih.