U dvorištu kasarne Rečne flotile Aleksandar Berić nalazi se Spomen soba. Posvećena je svim epohama u kojima su hrabri vojnici u Vojvodini na brodovima bili u prvim redovima, istoriji rečne flotile u našoj zemlji, sa ciljem da se pamte sada već pomalo zaboravljeni heroji.
Autor: Ivona Karan
Treba početi iz početka. Aleksandar Berić, hrabri 35-godišnji Novobečejac, odvojen je od dve najveće ljubavi- svoje porodice, supruge Vere i petogodišnjeg sina, i mora. Na početku zaoštravanja sukoba koji prethode Drugom svetskom ratu preuzima kraljevski brod “Drava”, videvši da sve miriše na rat.
-Dočekao je rat sa motivisanom i obučenom posadom, izuzetno odlučnom da pruži otpor za slobodu svoje otadžbine. Dali su zavet da brod neće dati u ruke neprijatelju i da će ostati na palubi svog broda. Aleksandra Berića izdvaja i to da je u poslednjem trenutku postupio po nepisanom pomorskom pravilu- kapetan tone sa svojim brodom, i otišao je u besmrtne vode Dunava. Sudbinu svog komandanta podelilo je još njih 76. To se desilo kod Čelareva, a njegov spomen grob je u Belegišu- rekao je za naš portal Dragan Spasojević, poručnik fregate i referent za odnose sa javnošću.
Međutim, vode Dunava i Tise branili su još šajkaši u srednjem veku. Plave kape, možda i simbolično baš te boje kao voda, bile su njihov zaštitni znak. Posebno mesto šajkašima posvećeno je i u ovoj Spomen sobi. Rečna flotila biva ustanovljena 1915. godine, a posebno mesto zauzima i Đorđe Popović iz Bečkereka, koji je nakon pucnja u Sarajevu, sluteći da će doći do rata spakovao petoricu sinova i suprugu za Beograd i prijavio se u dobrovoljce.
-Svih pet sinova otišlo je u različite jedinice, a on je sa suprugom ostao u brodarskoj radionici kako bi pomogao. Žena mu je poginula u napadu na Čukaricu, a on je preživeo povlačenje preko Albanije i oporavak na Krfu, ne znajući gde su mu sinovi. Jedan od njih je čuo za brod “Srbija” i tako pronašao oca. On je prekomandu dobio za Solun, a otac mu je kroz suze pokazao rukom u pravcu tom grada i rekao “Tamo ideš na front gde su ti ostala braća”- ispričao je detalje ratne istorije poručnik fregate Spasojević.
Nakon što je godinama bila u teškom stanju, poručnik Spasojević rešio je pre nekoliko godina da vrati sjaj ovoj Spomen sobi. Sada ima veliku međunarodnu saradnju, ali je i glavno mesto za organizovane posete iz Srbije, vrtiće, škole i fakultete, koji mogu da se upoznaju sa istorijom Rečne flotile.
-Ambijent podseća na unutrašnjost broda, a 1982. godine u dizajnu je učestvovala i škola “Bogdan Šuput” koja je dala tu ideju. Inspirisana je brodskim rebrom i kobilicom broda i deli određene epohe u 18 celina- otkrio je za NS Uživo poručnik Spasojević.
Rečna flotila u Srbiji je stacionirana u tri jedinice- Beograd, Novi Sad i Šabac. Od fizičke spreme poručnik Spasojević ističe da je najpotrebnije biti dobar plivač i da je rečno-ronilačka jedinica u Novom Sadu posebna, jer je u njoj i jedina žena ronilac.
-Rečna flotila je izuzetno bitna za sistem odbrane na našim plovnim putevima. Ona garantuje sigurnost i bezbednost plovidbe na unutrašnjim plovnim putevima na dužini od 1700 kilometara u Republici Srbiji- istakao je poručnik Spasojević.