Srbija je osvojila prvu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu, ponovo u streljaštvu – našem najtrofejnijem olimpijskom sportu. Nakon što Damir Mikec i Zorana Arunović nisu uspeli u pojedinačnoj kategoriji da dođu do odličja, uspeli su pak zajedničkim snagama u miksu u kategoriji 10m vazdušni pištolj.
Njih dvoje su ostvarili drugi najbolji rezultat u kvalifikacijama i po novim pravilima, to znači da će sa parom iz Turske direktno boriti za zlatnu medalju (utorak, 9.30). Već sada znaju da imaju garantovano srebro, a mogu i do zlata i najvažnije je da se rezultati koji su ostvareni u kvalifikacijama ne prenose dalje. Koje god odličje bilo, znamo već da će za našu Zoranu Arunović biti prvo olimpijsko, dok je Damiru Mikecu drugo, pošto je u Tokiju već osvojio pojedinačno srebro.
Kao i tada, ponovo je njegov uspeh u Hrvatskoj dočekan na identičan način – kao po komandi gotovo svi mediji nazivaju ga “Splićaninom”. O čemu se radi i zašto ga na taj način “svojataju” Hrvati? Mikec je sa očeve strane poreklom iz Slovenije, a majka mu je iz Sente. Zbog toga što je Damirov rođeni brat Goran imao respiratornih problema kao dete, preselili su se u Split gde je igrom slučaja rođen i naš olimpijac, međutim kao i najveći deo srpskog stanovništva morao je da izbegne 1991. godine iz Dalmacije za vreme rata.
Tako je i posle ovog uspeha Mikeca, hrvatski “Index” objavio naslov “Splićanin koji nastupa za Srbiju osigurao novu olimpijsku medalju”. Na njih se nadovezao i “24 sata.hr” čiji naslov glasi “Splićanin koji puca za Srbiju je osvojio novo olimpijsko odličje”, “Jutarnji list” dodaje Splićanin osigurao Srbiji prvu medalju. “Svima je govorio da navija za Hajduk, a srce mu je kucalo za Zvezdu”, a “Večernji” još: “Srbija ima prvu medalju u Parizu, osvojio je rođeni Splićanin koji je napustio Hrvatsku tijekom rata”.
