Izložba fotografija “Omaž – Amfilohije Radović, ličnost i delo – Vaskrs svetinja“ autora Zorana Jovanovića, uz propisane mere zaštite moći će da se pogleda od 18. do 23. novembra u klubu “Tribina mladih“ Кulturnog centra Novog Sada.
Je li mrtav neko za kim je ostala čvrsta vjera, živo srpstvo, slobodna Crna Gora, krst koji je lako poneti i raspeće s kojeg pevaju raspeti?
– Nije, dabome da nije, naš Đed je danas življi nego što je za zemnoga života bio, jer što su tada bile njegove stope – danas i dovijeka je srpski trag vječnosti! Što je bio njegov glas, danas i dovijeka je zakletva svakog od nas! Što je bio njegov pogled, danas i dovijeka su vidici vascijelog srpstva, ponositog i nebeskog, jer da se nigdje na zemlji ne začuje glas Srbinov – nebesa će glasno grmjeti njime! No, ono što nam je za vladikom ostalo kao zavjet, kao pričešće svakog živog, umrlog i još nerođenog Srbina, jeste obaveza da obnovimo lovćensku svetinju, Njagoševu kapelu – da zacijelimo Đedovu živu ranu, ranu Crne Gore i Srbije! Nije to mitropolit želio u inat, nije to uprkos ovima što se zaklinju Meštrovićevim mauzolejem, svakako nije nekakva osveta pobjednika, kako dušmani vele, već ključaonica vjekova prošlih za vjekove buduće. Naša je obaveza i ispunićemo je, ne Đedu, već prađedovima i praunucima, jer kapela lovćenska nije bila tek grob Njagošev nego grudobran i gromobran vascijele Crne Gore i raspetoga srpstva! Đed je svoj mir odavno i zaslužio i našao. Nama je ostavio da mi nas zaslužimo, a kako drugačije do obnovom kapele na Lovćenu – grobnice Njagoševe i kolijevke naše – rekao je glavni urednik portala “in4s” Gojko Raićević.
Kako je rekao Predrag Savić u poslednjim decenijama prošlog veka bilo je mučno i tužno na snimcima majstora fotografije Zorana Jovanovića Mačka gledati gomile kamenja na ruševinama manastira, zapustela sveta zdanja, crkve bez krovova i zvonika, i to širom Crne Gore. Do brojnih crkvišta i manastirišta bio je pravi podvig stići. Bila je to bruka i sramota Crne Gore da u zadužbini Jelene Balšić, čuvaju stoku, da od polusrušenog manastirskog zdanja u Vranjini prave tor za ovce, da se zmije legu na mestu gde je Sveti Petar Cetinjski pisao čuvenu stegu, ali verni narod je krenuo da obnavlja zapuštena svetilišta, a te njihove početne napore ovekovečio je kroz objektiv svojih aparata Zoran Jovanović.
– Niko nije verovao da monah Sava u ruševinama manastira Podmaine može da odloži i sopstvenu smrt i da zarad obnove svetinje ustane sa samrtne postelje i premeće kamnje duplo teže od njega samog. Niko nije verovao pa ni mitropolit Amfilohije da monah Dimitrije Blagojević može opstati među ljutim poskocima u ruševinama manastira Stanjevića. I Sava i Dimitrije utkali su svoje živote u obnovu svetinja. Sledeći njihove svete primere, njihove poslove nastavili su drugi – objasnio je Predrag Savić.
Zoran Jovanović Mačak rođen je 1962. godine u Pančevu. Profesionalno se bavi fotografijom od 1981. Status slobodnog fotografa mu je omogućio da raširi saradnju sa mnogim dnevnim i ilustrovanim listovima širom Jugoslavije, u kojima objavljuje atraktivne reportažne fotografije. Od 1982. do 1993. bio je stalni saradnik lista Pančevac. Značajan period je proveo radeći na filmu, gde stiče raskošno iskustvo kao filmski fotograf. Upravo ovaj deo karijere i fantastični snimci koje je “uhvatio“ i ovekovečio otvorili su mu vrata svetskih novinskih agencija Reuters, Ap i Sigma. Stalni je saradnik dečje fondacije Unicef. 0d 1994. godine je zaposlen u najtiražnijem dnevnom listu Večernje novosti u kojem i danas radi kao fotograf-reporter.
Član je profesionalnih udruženja: UNS , NUNS i umetničkog udruženja ULUPUDS (Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije) i UFTUSS (Udruženje filmskih i tv-umetničkih saradnika Srbije).
Dobitnik je značajnih nagrada za fotografiju u novinarstvu, kako domaćih tako i internacionalnih.
Nsuzivo.rs
Foto:Zoran Jovanovic Maccak/Vecernje novosti
