Kiribati su ostrvska država koja se sastoji od 33 ostrva (od kojih je samo 20 naseljeno) poznata po tirkiznom moru, rajskim plažama, a odnedavno i kao prva žrtva rasta nivoa okeana zbog globalnog zagrevanja.
Kiribati na kojima živi 114.000 ljudi počeli su buklvalno da tonu. Sela pokriva more koje iz dana u dan, zavisno od godišnjeg doba i struja, polako guta sve pred sobom – zgrade i ono malo obradive površine koju su stanovnici ostrva brižno generacijama kultivisali.
Konzervativne projekcije ekologa bave se globalnim zagrevanjem od 1.5 do 2 Celzijusa, a dosadašnje zagrevanje od samo pola stepena pokazalo se kao početak apokalipse za narod zbog kog je nedavno skovan termin “klimatske izbeglice”.
Još 2008. godine tadašnji predsednik Anote Tong rekao je da su došli do tačke “sa koje nema povratka, i da je bolno planirati dan kada više, bukvalno, nećemo imati svoji zemlju”, a već 2013. rekao je da je vreme za planiranje masovne migracije.
Koliko je situacija zaista ozbiljna pokazuje i to da je Tong 2014. kupio 20 kvadratnih kilometara zemlje na ostrvu Vanua Lebu (Fidži), udaljenom 2.000 kilometara, gde će se preselitu stanovnici kada more proguta sela, a do tada tamo se uzgaja hrana.
Zemlja koju turistizbog prirodnih lepota i načina života opisuju kao “raj na zemlji” sada gradi betonske blokove kako bi zaustaviti nadiranje mora, ali pogoršavaju eroziju plodnoga tla.
Plaže su im, posle velikih plima, preplavljene i zakopane ispod naslaga smeća. U doslovno spašavanje zemlje uključila se i Svetska banka koja ubrzano ulaže u projekte oko kojih stručnjaci često ne mogu da se slože. Dok su jedni za zid, drugi tvrde kako treba nasipati zemlju i saditi mangrove šume. Sve je to, kaže Tong, malo, presporo i čini se, na žalost, prekasno.
Nemaju više dovoljno novca da kupuju hranu koja im je sve potrebnija, kao i pitka voda…. Na glavnom ostrvu koji iz aviona izgleda kao uska i tanka crta zemlje, postoji samo jedan jedini put koji je sve češće poplavljen.
Neke se kućice, preko noći, nađu okružene morem koje onda povlači peskovito tlo na kojem su građene, a kada odu u “polja” shvate da je morska voda natopila i useve.
Neke porodice selile su se više puta, uverene da će na drugom kraju ostrva pronaći mir, no more ih uvek sustigne. Gotovo svaka druga porodica manično štedi novac i živi polugladna kako bi imali dovoljno kada dođe dan i budu prisiljeni da se odsele.
Dok Sirijci beže od rata, Kiribaćani beže od klimatskih promena. Tako je jedan njihov stanovnik zatražio azil u Novom Zelandu u begu od klimatskih promena. Odbili su ga.
Izvor: Srbija Danas/Gardian/Kurir