Crkveni propisi kroz vekove nude smernice za pravi trenutak obavljanja Svete tajne krštenja. Iako roditelji često bivaju u nedoumici, crkveno učenje donosi jasnoću i sigurnost u donošenju te odluke.
Različita tumačenja crkvenih kanona, naročito ona koja potiču od onih koji ne poznaju suštinu Svetih knjiga, često unose zbunjenost i izazivaju rasprave o tome kada je najbolje vreme za krštenje deteta. Ove dileme, koje neretko proističu iz neznanja ili površnog shvatanja reči svetih otaca, dovode mnoge roditelje u težak položaj. Odluka o tom svetom činu postaje izazov, obavijen sumnjama i strahom od grešaka. Ipak, Crkva pruža jasan odgovor kroz vekovima utemeljene kanone i učitelje vere.
Jedan od sveštenika koji često rasvetljava ovu temu je protojerej Saša Petrović, čiji je savet mnogima oslonac prilikom donošenja odluke. On objašnjava:
– Koje je najbolje vreme za krštenje deteta? Odmah posle rođenja, odnosno u 40. dan po rođenju. U 8. dan po rođenju sveštenik dolazi u kuću i osvećuje svetom vodicom i zname dete, to jest daje mu se ime koje žele roditelji, koje će dete nositi do krštenja. To ime se može promeniti na krštenju, ono je samo trenutna odrednica, ali tom svetom vodicom kojom sveštenik osvećuje, dete se umiva posle kupanja. I ta sveta vodica štiti bebu od uticaja zlih sila – ističe Petrović.
Posebno je značajno naglasiti njegov savet roditeljima da paze na okruženje svog deteta, naročito dok još nije kršteno. On dodaje:
– Roditelji treba da ljubomorno čuvaju svoje dete, naročito dok još nije kršteno. Ne treba dopuštati mnoge posete, osim najbližih rođaka, dakle babe i dede. A nikako ne bi trebalodopustiti da nekrštene osobe dolaze u blizinu deteta, jer moguće je da oni sa sobom nose zlu silu, a da toga nisu ni svesni.
Zaključak je jasan i osvetljava srž crkvene mudrosti – vreme krštenja nije pitanje trenutka, već dubljeg razumevanja duhovne zaštite i odgovornosti roditelja prema detetu. Crkveni kanoni nas uče da krštenje nije samo ritual, već duhovna odbrana od sila ovoga sveta.
kurir.rs
