Promocija knjige Pitao sam malog puža: moja sociološka priča o Šabanu Bajramoviću, autora dr Dragoljuba B. Đorđevića, redovnog profesora Univerziteta u Nišu, održaće se 5. oktobra u 19 časova u Klubu Tribina mladih Kulturnog centra Novog Sada.
Knjigu je ove godine objavio Službeni glasnik. O monografiji, sem pisca, govoriće recenzenti: dr Srđan Šljukić redovni profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i dr Dragan Todorović varedni profesor Filozofskog fakulteta u Nišu.
Naš uvaženi sociolog religije, romolog i kafanolog, koristeći tri nivoa pristupa Šabanu – fascinaciju, razumevanje i prenošenje saznanja i uokvirujući ga u kulturne krugove, istoriju i etnos, njegov “lik i delo” predstavlja kroz sociološko okno.
Sociolog je kroz kategorije pokušao da predstavi šta je Šaban bio, a šta nije.
Prema tome, Šaban Bajramović je bio: “Aktivista, Aramija, Balkanero, Barbutaš, Vašarlija, Golootočanin, Gunđalo, Dobropamtilo, Đozluklija, Ženoljubac, Zadocnjavač, Javašlija, Kafančeros, Konjoljubac, Kockar, Kukulek, Lafadžija, Ljubitelj mercedesa, Majač, Odvažan, Pijač, Pomagač, Prizemljaš, Reklamer, Svadbar, Socijalni penjač, Srpski patriota, Srpski Rom, Tikač, Ćeflija, Uživalac, Filmadžija, Fudbaler, Džumbus majstor, Šaljivdžija, Štagmast”.
Šaban Bajramović nije bio: “Budžetnik, Efendija, Žitorađanin, I imati, Imitator, Intereždžija, Kalaštura, Kućevan, Nacionalpenzijaš, Pametar, Paćenik, Hudelist, Ciganski žigolo, Čegevarizovan”.
Šabanu Bajramoviću je sudbina odredila da uradi mnoštvo stvari, pojedine za sebe, mnoge za nas i opštu dobrobit. Njegovo je, među drugim, bilo da:
- se još kao dečkić snalazi za koru hleba
- kao momak rabadžiše i moleriše,
- kao armejac dezertira,
- kao zacopanko zaglavi na Golom otoku,
- tamo nauči da svira kontrabas i propeva,
- komponuje oko 700 pesama,
- zapeva Pelno me sam (Zatvoren sam),
- obradi Đelem, đelem,
- otpeva Sajbiju,
- snimi Ašunen romalen, A Gypsy Legend i Romano raj,
- ispeva Pitao sam malog puža,
- nastupa u svakom kutku zemljine Kugle,
- dospe na Tajmovu listu, i
- postane izistinski Car romske muzike. Malo li je!
Pisac je monografijom hteo da:
- doprinese Šabanovoj ostavštini kao niškom i srpskom kulturnom nasleđu,
- iznova pokaže mogućnosti sociologije u obradi ovakvih tema,
- doprinese našinskoj romologiji – i najposle,
- uglavi još kamenčić u podlogu nastajajuće kafanologije.
“Ja sam ‘Đelem, Đelem’ postavio na glavu!
Ja je pevam kako je Ciganin peva, a ne kako
to peva neka beogradska gospođica.
Ja ričem tu pesmu, jer je kidam iz svojih
grudi, jer znam te reči, znam šta ta pesma
govori. Nema više foliranja, burazeru”.
Autor: nsuzivo.rs
I čuveni parno gras, jedan je Š.B.