Претрага
Претрага
Close this search box.

Na Dunavu ćuprija i palanačka filozofija lažnih liberala

Jedan broj NVO aktivista i političara tvrdi da će novi most predstavljati pakao za Novosađane. Andrić nas izveštava da su i žitelji Višegrada 1571. godine smatrali da će Mehmed-pašina ćuprija napraviti pakao od njihove varoši. I da gradnja jednog tako velelepnog mosta ne liči ni na šta. I u nastojanjima da ga se reše, oni su pre 450 godina mislili i preduzimali isto što i Novosađani danas, 2022. godine

 

Piše: Milorad Bojović

 

Braćo, dotužilo je i valja da se branimo. Vidite lepo da će nas ova građevina iskopati i pojesti. I deca će nam na njoj kulučiti, ako nas još bude. Ovo se za naš iskop i radi, a ne za drugo. Sirotinji i raji ćuprija i ne treba, nego Turcima; a mi nit’ dižemo vojske nit’ vodimo trgovinu; i skela nam je mnogo. Nego, nas smo se nekolicina dogovorili da idemo noću, u gluho doba, i da obaramo i kvarimo, koliko se može, što je napravljeno i podignuto, a da pustimo glas kako vila ruši  građevinu i ne da mosta Drini. Pa da vidimo hoće li šta pomoći. Drugoga puta nemamo, a nešto valja raditi. Svaka sličnost teksta koji citiram sa Novim Sadom 21. veka je slučajna. Ali je svaka sličnost sa mišljenjem i delovanjem jednog, istina, izuzetno malog broja Novosađana, šokantno velika. I namerna. Citirani tekst nije najnovija vest N1 o protestima protiv gradnje novog mosta u Novom Sadu, koji će, uprkos mišljenju N1, predstavljati simbol grada i čudo najnovije graditeljske tehnologije. Nije ni izveštaj Nove S. Još manje lista Danas. Ni po stilu. Ni po preciznosti činjenica. Tekst predstavlja citat iz romana “Na Drini ćuprija”, srpskog nobelovca Ive Andrića. Turci iz uvodnog citata figurativno predstavljaju 98 odsto Novosađana koji drugačije misle od N1, Nove S, Danasa i njihovih sagovornika. Reč je o ubedljivoj većini Novosađana koji žele da njihov grad liči na svetske metropole, a ne višegradsku kasabu iz Andrićevog pripovedanja. Nisam pobornik isključivosti. Svaki razlog valja razmotriti, i nijedan prigovor ne treba unapred odbaciti. Sve dok se ne utvrdi da on predstavlja sukob s razumom. O čemu danas izveštavaju mediji? Nekoliko nevladinih organizacija, čije ideje podržava nekoliko stotina ljudi smatra da Novom Sadu ne treba most. Na planiranom mestu, u produžetku Bulevara Evrope. Jer most će tu, tvrde njegovi protivnici, predstavljati pakao za građane. Andrić nas izveštava da su i žitelji Višegrada 1571. godine smatrali da će Mehmed-pašina ćuprija napraviti pakao od njihove varoši. I da gradnja jednog tako velelepnog mosta ne liči ni na šta. I u nastojanjima da ga se reše, oni su pre 450 godina mislili i preduzimali isto što i Novosađani danas 2022. godine.

– Na svašta liči ovo samo ne na most. Tako misle kasabalijski Turci poturčenjaci i u četiri oka priznaju da im je priselo i na nos udarilo i gospodstvo i ponos i buduća slava, i otresaju se i mosta i vezira, i samo mole boga da ih oslobodi ove napasti i da njima i njihovim kućama vrati nekadašnji mir i tišinu skromnoga života, pored starinske skele na reci – piše Andrić.

Vremenom je most nadrastao zablude i sitne pakosti. Postao je predmet obožavanja. Glavna kotva lokalpatriotizma. Andrićevo remek-delo uzvisilo ga je i dalo mu pečat svetske izuzetnosti. Istorija je surova. Uvek se ponavlja. Nažalost, ne na dobro. Niko ne uči na greškama i umesto dobrih kopiraju se loši obrasci. Apsurdno, ali istinito, svako vreme ima svoju kasabu. Svog Radisava. Prasvest koja se plaši nepoznatog. Svoj palanački duh i svoju filozofiju palanke, koja je posebno izražena u ponašanju ljudi koji sebe bez pokrića smatraju uzvišenim tumačima svake vrednosti i svake potrebe. Jedan broj Novosađana, iako je Novi Sad od svog nastanka iskazivao kosmopolitski duh, zbog kog je proglašen i Srpskom Atinom, boluje od istih mana kao i višegradska kasaba pre 450 godina.

 

Dunav je činjenica koja ne može da se ignoriše. Dunav je sila pod senkom Tvrđave, rekao bi Balašević. Dunav se ne može zaobići, niti preskočiti. Može se samo premostiti

 

Šta su njihovi argumenti? Tvrdi se da će mostom ići automobili. Istina je. Mostovi tome služe. Ali osim toga, mostovi imaju i druge funkcije. Praktične i simboličke. Osim što olakšavaju odvijanje saobraćaja i olakšvaju život ljudima, jer im skraćuju putovanje, štede im vreme i novac, mostovi predstavljaju tačku povezivanja. Spajajući geografske celine, mostovi doprinose razmeni ljudskih, ekonomskih i kulturnih potencijala i ideja. Prigovara se da će se zbog mosta intenzivirati saobraćaj Bulevarom Evrope. Bulevari se grade da bi ubrzali saobraćaj i olakšali život u jednom gradu. Istim razmišljanjem stanovnici Limana mogu da traže da se izmesti Most slobode jer je intenzivirao saobraćaj niz Bulevar oslobođenja. Kao i stanovnici Keja i podgrađa. Međutim, Dunav je činjenica koja ne može da se ignoriše. Dunav je sila pod senkom Tvrđave, rekao bi Balašević. Dunav se ne može zaobići, niti preskočiti. Može se samo premostiti. I to na mestima koja će se nastavljati na auto-puteve i brze saobraćajnice, što je logika novog mosta. To znaju svi koji voze automobil. Bulevar Evrope spaja Novi Sad s auto-putem Subotica – Beorad i posredno sa severnom, zapadnom Bačkom, ali i Banatom. To je najlakši i najbrži ulaz u Novi Sad. Kad most bude završen to će biti prečica od Bačke do Srema. Uz to Novi Sad sada ima 200.000 sanovnika više nego kada je građen Most slobode. Jedan most za brzi prelazak na sremsku stranu grada više nije dovoljan za grad od skoro pola miliona ljudi. Vrednost projektovanog mosta ne može da se meri snagom iracionalnog straha dve stotine, pet stotina ili dve hiljade ljudi. Korisnost mosta mora da se meri kvalitetom koji će imati preostalih 450.000 Novosađana. Novi most predstavlja investiciju za budućnost. Temelj za nove generacije. Njima treba omogućiti da imaju kvalitetnu osnovu za dalji razvoj grada. Novi Sad kao sve snažniji ekonomski i biznis centar predstavlja tačku koja će privlačiti sve više ljudi. Ipak, dođoši su kategorija koju malobrojni “elitni Novosađani” mrze više od mostova. Strah od ljudi i strah od napretka spadaju u najiracionalnije strahove. To znaju čak i komunisti preobučeni u lažne liberale. Oni protiv mosta ne protestuju zbog brige za zdravlje građana, jer ono neće biti ugroženo. Njihov protest je zanimljiv iz drugih razloga. Dve banke iz Evropske unije zainteresovane su da finansiraju gradnju naših mostova i puteva. I to pod, po nas, nepovoljnim uslovima. Dakle, protestima se ne traži suspenzija mosta, nego promena izvođača i finansijera.

Autor je stručnjak za odnose s javnošću

Tagovi:

0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare

Povezane vesti